PREDSTAVLJENA TRILOGIJA »BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC SVJEDOK EVANĐELJA LJUBAVI«

Stipan Bunjevac

Trilogiju o bl. Alojziju Stepincu predstavili su dr. Juraj Batelja, dr. Josip Jurčević i dr. Josip Čorić, a program je vodila novinarka Tanja Baran

»Ja kažem ovo, kad se prilike srede i smire, kad se budu mogli publicirati svi dokumenti, kad se budu mogli isti u miru raditi i izraditi, kad svi faktori mogu slobodno da kažu svoju riječ, bez ikakvog straha, potpuno slobodno u svjetlu čiste istine, s političkog i moralnog stanovišta, neće se naći nijedan čovjek koji bi upro prst u zagrebačkog nadbiskupa« - riječima zagrebačkog nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca, izgovorenima tijekom sudske rasprave 1. listopada 1946, započelo je predstavljanja trilogije dr. Jurja Batelje »Blaženi Alojzije Stepinac svjedok Evanđelja ljubavi«, u ponedjeljak 8. veljače u dvorani »Vijenac« Nadbiskupskog pastoralnog centra na zagrebačkome Kaptolu. Proročko i vizionarsko značenje tih riječi te se večeri otkrivalo mnoštvu sudionika, među kojima su bili: zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Mario Roberto Cassari, hrvatski biskupi: vojni ordinarij Juraj Jezerinac, varaždinski Josip Mrzljak, križevački Nikola Kekić i pomoćni zagrebački Valentin Pozaić, profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, predstavnici znanstvenih i kulturnih ustanova, javnoga života i medija, redovnici i redovnice, te štovatelji hrvatskoga blaženika.

Trilogija - tropjev u sve hrvatske kuće

Voditeljica predstavljanja, novinarka Tanja Baran, istaknula je na samome početku da je trilogiju objavila Postulatura kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca u sklopu jubilarne 50. obljetnice blaženikove smrti, i da sadrži 691 povijesni dokument iz razdoblja, prije Drugoga svjetskog rata, za vrijeme i nakon njega, tj. od 1933. do 1998.

Prvi govornik, dr. Josip Čorić, umirovljeni profesor splitskoga KBF-a, iznio je osobno svjedočanstvo o srijedi 10. veljače 1960. i trenutke koje je kao mladi bogoslov proživljavao kada se pročula vijest o smrti tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa: »Kada je svemoćna ruka Komunističke partije Jugoslavije lažima i zastrašivanjima pokušala iskorijeniti Kristovu vjeru iz srdaca onih koji su znali i vjerovali u istinitost onoga devetog blaženstva: 'blago vama kada vas budu progonili i sve zlo slažu protiv vas'. U toj laži udarali su najžešće na nas: sjemenište i bogosloviju. Zatvorili su ih. Nisu ni znali da time ostvaruju Božji plan jedinstva hrvatskog naroda i obzirom na svećenički odgoj... Hrvatski sjever i jug se ujedinio, mi smo, bogoslovi hrvatskoga sjevera i juga, postali jedno srce i jedna duša. Granice su pukle i došao je do izražaja katolicitet Crkve u punom svjetlu. Zato meni nikada nije prestalo zvoniti zvono zagrebačke katedrale onim istim zvucima kojima je svijetu javljalo da je s onu stranu rijeke otišao u zagrljaj nebeskom Ocu onaj koji 'in te, Domine, speravi; non confundar in aeternum'.« U nastavku je dr. Čorić podsjetio na blaženikov jasan, principijelan i kršćanski stav prema svim totalitarizmima, te na bitne odrednice njegova pastoralnog i socijalnog rada. Završio je pozivom-željom: »Smatram da bi svaka hrvatska kuća trebala imati ovaj tropjev, trilogiju, ne kao ukras, nego svjedočanstvo trpke istine, snažnog martirija i jedinog puta kojim se može ostvariti individualna i narodna sloboda. Sloboda od tuđinskih, ali još i više od prodanih tzv. domaćih 'naših' duša.«

Na strani ugroženih, obespravljenih i progonjenih

Povjesničar dr. Josip Jurčević započeo je osvrt tvrdnjom kako je riječ o kapitalnome djelu hrvatske historiografije, potkrijepivši je podacima da tri opsežna sveska sadrže 1872 stranice. U prvom je svesku - na temelju povijesnih izvora i znanstvenom metodologijom - prikazan životopis blaženog Alojzija Stepinca, a u središtu istraživanja je razdoblje od 1934. do 1946. godine. U drugom i trećem svesku nalazi se stručno priređena zbirka dokumenta i svjedočanstva koji su relevantno odabrani između približno 45.000 stranica pronađenih u 135 različitih pismohrana, ustanova i publikacija.

Naznačio je što trilogija predstavlja u historiografskom smislu, tj. što ona znači u smislu objektivnog, znanstvenog suočavanja s prošlošću i koje su to dvije razine cjelovitog suočavanja s prošlošću: »Prva razina suočavanja s prošlošću odnosi se na saznavanje dokumentiranih, objektivnih činjenica koje omogućuju istinitu rekonstrukciju tijeka povijesnog događanja, kako u njegovim pojedinostima tako i u složenim uzročno-vrijednosnim odnosima. Druga razina suočavanja s prošlošću odnosi se na prepoznavanje sadašnjeg duha vremena, tj. na prepoznavanje nas samih i naše razumsko-emotivne ili duhovne spremnosti za prihvaćanje objektivnih činjenica prošlosti i njihovih poruka koje se protežu u sadašnjost i budućnost.«

Posebnu pozornost dr. Jurčević je dao prvom svesku u kojemu je dr. Batelja »na temelju povijesnih izvora, iznimno detaljno, s velikim tematskim rasponom istražio i prikazao djelovanje nadbiskupa Stepinca od 1934. do 1946. godine. U tom su razdoblju bile krajnje nepovoljne i nesigurne političke, vojne i društvene okolnosti, kako u Hrvatskoj tako i u Europi i u svijetu. To je bilo vrijeme činjenja sustavnih i najvećih zločina i nepravda svih vrsta, u kojima su se događale masovne patnje i stradavanja ljudi. U jednakoj pogibelji našli su se i oni koji su se na bilo koji način suprotstavljali tom zlu«.

Svi, doslovno svi povijesni izvori nedvojbeno svjedoče da se u tako krajnje nepovoljnim okolnostima nadbiskup Stepinac - bez ikakve zadrške i straha - cijelim svojim bićem i utjecajnim položajem stavio na stranu ugroženih, obespravljenih i progonjenih pojedinaca, zajednica, naroda i institucija. Nadbiskup Stepinac je s punom sviješću o rizicima odabrao dosljedno - mišlju, riječju i djelom - zastupati vjerska i općecivilizacijska vrijednosna načela, među kojima se posebno ističu ljubav, opće dobro, pravednost i potpuna jednakost svih ljudi i njihovih zajednica.

Dokumenti prvi put pred javnost

Autor trilogije dr. Juraj Batelja, jedan od današnjih najboljih poznavatelja bl. Alojzija Stepinca i postulator njegove kauze za proglašenje svetim, istaknuo je da je velik broj dokumenata, zahvaljujući trilogiji, prvi put predočen javnosti. To je potkrijepio s nekoliko vizualnih prikaza na velikome platnu, od okružnice za prikupljanje hrane potrebitima i gladnima g. 1934, napisa u »Hrvatskoj straži« g. 1938. »Suvremene zablude«, u kojemu oštro osuđuje svaki rasizam i kojega ondašnje jugoslavenske vlasti cenzuriraju i zabranjuju njegovu objavu (takvih je ukupno 85 njegovih članaka), preko dokumenata o osnutku Djela sv. Pavla i Komiteta za pomoć izbjeglicama, do brojnih prosvjeda i zauzimanja za pojedince i skupine, među kojima je dr. Batelja posebice istaknuo oko 2.500 imena i prezimena, Židova i Srba, od nadbiskupa vlastoručno napisanih, za koje se u različitim prigodama i potrebama zauzeo. Posebno je zanimljiv popis svjedoka i dokumenata, sastavljen od nadbiskupova odvjetnika koji ga je branio na montiranome procesu, koje je tužiteljstvo jednostavno prekrižilo na dopustivši svjedočenja u korist nadbiskupa. Zaključio je da »će objavljeni dokumenti promijeniti dosadašnja stajališta i prosudbe o kardinalu Stepincu i omogućiti da se stvori cjelovita slika o najsvetijem liku u hrvatskom narodu«.

Na kraju predstavljanja, na kojem je pjevao Bogoslovski oktet i scenski nastupio i bogoslov Ivan Šturlić, nazočnima se obratio i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić ustvrdivši da bl. Alojzije Stepinac i pedeset godina nakon smrti živi u hrvatskom narodu, a mnogi se vjernici okupljaju na njegovu grobu u zagrebačkoj katedrali. Pozvao je sve vjernike da molitvama pospješe njegovo proglašenje svetim.

Glas Koncila, broj 7 (1860), 14.2.2010.