ŽUPA SV. BARBARE
Školska 33, 10408 VELIKA MLAKA
01/6234 761; 098/365-330
KRŠTENJE
Dragi roditelji, radostan sam što ste dobili novog člana obitelji. Čestitam !!!
Došli ste k Vašem svećeniku i zatražili sakrament krštenja za Vaše dijete.
Krštenje je prvi i osnovi sakrament – temelj kršćanskog života. Bez njega ne možemo primiti ostale sakramente. Krštenje utiskuje u krštenika neizbrisiv biljeg, zato se krštenje može primiti samo jednom u životu.
Po krštenju postajemo djeca Božja, članovi Crkve katoličke i oslobađamo se istočnoga grijeha.
Crkva je zajednica vjernika okupljenih oko Isusa Krista. Vrhunac zajedništva zajednice Crkve je slavljenje Euharistije – svete mise. Krštenjem se povezujemo sa Isusom Kristom i zajednicom Crkvom.
Ne bi, dakle, imalo smisla tražiti krštenje a ne htjeti „imati posla“ sa Euharistijskim Kristom i zajednicom Crkvom. Vjernik koji živi bez nedjeljnog zajedništva sa Isusom Kristom u svetoj misi, a tako i bez zajedništva sa Crkvom – svojom župnom zajednicom (u koju je po krštenju uključen) krivo shvaća i živi svoje kršćanstvo. Krštenje vodi k oltaru, tj. živom Kristu u Euharistiji. Krštenje nas odgaja za nedjelju, za nedjeljnu svetu misu i za nedjeljno zajedništvo u Kristu sa zajednicom Crkvom.
Crkva krsti djecu koja još nisu svjesna duhovnih dobara koja primaju po krštenju, pouzdavajući se u roditelje (svjesne kršćane) da će oni osigurati djetetu vjersku pouku. S tom pretpostavkom Crkva prima djecu na krštenje.
Vjerujem da se nastojite zdravo hraniti te da ćete zdravo hraniti i svoje dijete. «Tjerat» ćete ga da jede špinat (zdravu hranu), iako će dijete takovu hranu možda odbijati, jer želite da vam dijete bude zdravo i da se pravilno razvija.
Kada dođe vrijeme školovanja vjerujem da ćete svoje dijete „tjerati“ da uči kako bi u životu imalo mogućnost što boljeg životnog izbora, nadajući se da će Vam dijete jednog dana biti zahvalno što ste ga na neke stvari znali „natjerati“ za njegovo dobro.
Nadam se da krštenje i život po vjeri također smatrate bitnim za vaše dijete, jer želite vašem djetetu pružiti sve najbolje što će mu u životu koristiti, (iako ono toga sada nije svjesno). Dužni ste brinuti se za njegovo tjelesno, duševno i duhovno zdravlje.
Stoga vjerujem da krštenje svoga djeteta ne tražite zbog običaja ili zbog ljudskog obzira, nego krštenje želite i tražite iz vlastitog uvjerenja o koristi i potrebi tog prvog sakramenta za vaše dijete.
U PRAVILU KRŠTENJE VALJA SLAVITI NEDJELJOM POD SVETOM MISOM (no moguće je krstiti i u druge dane).
Običaj je da roditelji dođu sa djetetom, kumovima, rodbinom i prijateljima na ŽUPNU SVETU MISU u 11.00h. (Dođite barem 15 minuta ranije kako ne bi kasnili).
Zašto krštenje nedjeljom pod svetom misom?
Krštenje nas uključuje u Isusovo uskrsnuće koje se dogodilo u nedjeljno jutro.
Zato kršćani nedjeljom slave svetu misu i zato krštenje ima direktnu vezu sa uskrsnućem i nedjeljom i sa svetom misom. Krštenjem Vaše dijete počinje druženje s Uskrslim Kristom. Biti zajedno s Isusom Kristom u nedjeljnoj svetoj misi, za nas vjernike znači vrhunac kršćanskog života.
Krštenje je sakramentalni događaj koji ne valja «privatizirati», tj. rezervirati ga samo za vašu obitelj.
Krštenje nije samo slavlje za vašu obitelj nego i za našu župnu zajednicu.
Krštenjem Vaše dijete postaje član ove župne zajednice – Crkve. Ta zajednica okuplja se svake nedjelje oko Isusa Krista (na DAN GOSPODNJI) slaviti Euharistiju: spomen-čin Vazmenog Otajstva – muke, smrti i uskrsnuća Kristova.
Nedjeljnom svetom misom slavimo Boga i njegovog Sina Isusa Krista i gradimo zajedništvo nas ljudi s Bogom, kao i nas međusobno.
Vaše dijete se po krštenju pridružuje toj zajednici.
Pred tom istom zajednicom vi kao roditelji dajete obećanje da ćete vaše dijete odgajati u vjeri ali također očekujete od te zajednice da će vam u tome pomoći. Koliko će to obećanje biti iskreno to znadete jedino Vi u dubini svoje savjesti.
DRAGI RODITELJI, VI STE PRVI UČITELJI VJERE SVOGA DJETETA!
Slika sa krštenja Vašeg djeteta – otac, majka i dijete na nedjeljnoj svetoj misi je slika vjere.
Na svetoj misi krštenja Vašega djeteta molit ćemo SVI kao zajednica za Vaše dijete, da raste sretno, da bude zdravo i da se pravilno razvija i duhom i tijelom.
Primiti krštenje a ne dolaziti na svete mise, ne živjeti po kršćanskim načelima i nemati doticaja sa župnom zajednicom – ostavlja čovjeka samo KRŠTENIM.
Nedjeljne svete mise, sakramenti, zajedništvo Crkve, život po vjeri i molitva čine nas KRŠĆANIMA – ljudima koji žive svoju vjeru iako su i grešni i slabi ali ih Bog po svakoj svetoj misi prihvaća kao takove, dok se oni (pojedinačno i kao zajednica ) kaju za svoje grijehe i mole Boga za pomoć da postanu bolji ljudi i da bolje žive svoju vjeru, kako u svom osobnom životu tako i u odnosu prema drugima.
Dragi roditelji, da li će Vaše dijete postati KRŠĆANIN uključen u nedjeljnu Euharistiju i život župne zajednice, ovisi najviše o tome kako Vi živite vjeru, nedjelju i kakav je Vaš odnos prema župnoj zajednici.
Krstiti se (primati sakramente) a ne živjeti kršćanski i ne pohađati nedjeljne svete mise, bilo bi kao da čovjek ide u auto školu kako bi dobio vozačku dozvolu a kada ju dobije onda ne želi voziti jer je «obavio što je trebao». Budući da ne želi voziti i tako stjecati praksu po kojoj bi postajao sve bolji – praktični vozač, ostat će samo vozač na papiru.
Vozačku dozvolu dobijemo da bi vozili a ne – da ne bi vozili!
Također vodite računa da Vaše dijete ostane povezano sa krsnim kumom. Pozovite kuma ponekad nedjeljom k sebi i dođite zajedno na svetu misu – baš kao kad je kršteno Vaše dijete (barem na godišnjicu krštenja). Družite se kasnije i kod obiteljskog stola.
Ako će biti ikako moguće odgojite Vaše dijete da krsni kum bude i krizmani kum (to preporuča i Crkveni zakon). Tako bi krsni kum „zaokružio“ svoje kumstvo sakramentom svete potvrde – krizme.
Neka dobri Bog čuva i blagoslovi Vaše dijete i Vašu obitelj.
DOGOVOR ZA KRŠTENJE – TKO MOŽE BITI KRSNI KUM
¨ Dođite k župniku barem mjesec dana prije krštenja kako bi s njime dogovorili sve što je potrebno za krštenje
¨ TREBA LI ŠTO PONIJETI NA KRŠTENJE? – DA, KRSNU SVIJEĆU I BIJELU KOŠULJICU. (neki roditelji imaju lijepi običaj da daju izvesti dan krštenja svoga djeteta na krsnoj košuljici)
¨ Na krštenje je potrebno doći 15 minuta ranije.
¨ Lijepo molim, neka svi prisutni budu pristojno odjeveni kako dolikuje ovom svetom činu i svetom mjestu.
¨ KRSNI KUM je jamac u ime Crkve da će dijete biti kršćanski odgojeno. Kumstvo nije prijateljski čin, već je SLUŽBA U IME CRKVE. Radi toga Crkva za kumove traži određene uvjete. Kumovi su pozvani primjerom i riječju poučavati svoje kumče vjerskom životu. Njihov život mora biti uzoran vjernički život. Prije nego što nekoga odaberemo za kuma potrebno je provjeriti da li ispunjava potrebne uvjete koje traži Crkveni Zakon.
¨
TKO MOŽE BITI KUM NA KRŠTENJU ili krizmi:
a) katolik sa navršenih 16 godina života;
b) treba biti kršten, pričešćen i krizman;
c) kum ne može biti tko je samo civilno vjenčan nego mora biti i crkveno vjenčan i krizman;
(moguće je vjenčati se bez svete potvrde – krizme, ali će vas svećenik upozoriti da nećete moći biti kum na krštenju i krizmi dok ne primite sakrament svete potvrde)
d) kum ne može biti tko je rastavljen i ponovno civilno vjenčan ili živi u vanbračnoj zajednici (činjenica da je povrijeđen sakrament ženidbe, dovelo je do nemogućnosti kumovanja kod drugog sakramenta)
e) kum ne može biti tko živi nevjenčano (npr. kršćanski mladić i djevojka) sve dok ne sklopi sakrament svete ženidbe
(činjenica da nedostaje sakrament ženidbe, dovelo je do nemogućnosti kumovanja kod drugog sakramenta)
f) kum treba provoditi život u skladu sa katoličkom vjerom i crkvenim naukom
g) otac i majka ne mogu biti kumovi svome djetetu.
Tako kaže Crkveni Zakonik i to moramo uvažiti.
Na vjenčanju nema kumova nego samo SVJEDOCI. Za njih crkva jedino traži da budu punoljetni (18 godina). Tako kršćanskoj ženidbi može svjedočiti svatko: rastavljen, Musliman, Pravoslavac, ateist, agnostik… Svjedok prema mladencima nema nikakvih obaveza što kod kumstva nije slučaj.
¨ Ako kumovi nisu iz naše župe recite im da odu kod svojeg župnika koji će im dati pismenu dozvolu da mogu kumovati na krštenju.
¨ Krštenje je u župi Vašeg boravka, no ako iz nekog razloga imate želju krstiti dijete u drugoj župi, javite se vlastitom župniku te mu iznesite razlog zašto želite krstiti dijete u drugoj župi kako bi Vam dao pismenu dozvolu za krštenje u drugoj župi.
OBRED KRŠTENJA
1. Obred primanja
¨ Svećenik pita roditelje koje će ime dati svome djetetu. Roditelji kažu ime djeteta i tako ga predstavljaju okupljenoj zajednici.
¨ Zatim ih pita što traže od Crkve Božje za to dijete. Odgovaraju: «Krštenje»
¨ Podsjeća roditelje na obavezu odgoja u vjeri: «Vi tražite krštenje za svoje dijete. Time se obvezujete da ga odgajate u vjeri …Jeste li toga svjesni?» Roditelji odgovore: «Jesmo!»
¨ Upravlja pitanje kumu(i): «Jeste li pripravni pomagati roditelje ovog djeteta u njihovoj vjerskoj zadaći?» Kum(a) odgovara: «Jesam».
¨ Znamenuje dijete znakom križa na čelu, a potom roditelji i kumovi učine to isto.
2. Služba riječi
¨ Biblijska čitanja i kratki nagovor za dublje shvaćanje krsnog otajstva.
¨ Vjernička molitva: svi odgovaraju: “Gospodine, smiluj se!”
¨ Nadovezuju se kratki zazivi svetaca. Svi odgovaraju: “Moli za nas!”
¨ Molitva zaklinjanja da dijete bude oslobođeno istočnog grijeha.
¨ Svećenik položi ruku na dijete – Crkva dijete po krštenju uzima u moćnu duhovnu zaštitu.
3. Odreknuće sotone i Ispovijest vjere
Izriču roditelji i kumovi – tri puta: «Odričem!» i tri puta «Vjerujem!».
4. Krštenje
Svećenik pita okupljenu zajednicu: «Hoćete li da (ime) primi krst u vjeri Crkve što je sada svi zajedno ispovjedismo?» Svi odgovore: «Hoćemo!» Svećenik polije dijete krsnom vodom tri puta po glavi govoreći:
«(IME), JA TE KRSTIM U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA.»
Kod krštenja dijete može držati majka ili otac, kum ili kuma.
5. Mazanje svetom krizmom
Po krštenju je dijete postalo kršćanin, posvećeno je Kristu. To se označuje mazanjem svetim uljem, zvanim Krizma, koje vrši svećenik na tjemenu glave nakon uvodne molitve.
6. Odijevanje bijelom haljinom
Bijela haljina je znak krsne milosti i prijateljstva s Kristom, znak čistoće i poticaj za čuvanje čiste i neporočne duše.
7. Pružanje zapaljene svijeće
Krist «svijetli» svojim životom i svojim naukom djetetu i tako ga vodi kroz život. Krstitelj pozove: «Primite svjetlo Kristovo». Kum ili otac pali krsnu svijeću na uskrsnoj svijeći, koja označuje Isusa Krista Uskrsnuloga.
8. »Efeta«
Svećenik dotiče uši i usta djetetu moleći da ono uskoro može primati Isusovu riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru.
9. Zaključak obreda
Obred krštenja završava kod oltara. To je znak da nas krštenje dovodi k oltaru, tj. živom Kristu u Euharistiji.
To svećenik i spominje u uvodnoj molitvi završnog obreda da će novokrštenik postati sudionik žrtvenog stola.
Molimo svi zajedno Oče naš za Vaše dijete!
I na koncu, blagoslov, da Bog uvijek bude s vama, da vas Božja pomoć uvijek prati!
●
Roditelji, čuvajte djetetu krsnu haljinicu i krsnu svijeću. Upalite ju samo u vjerskim zgodama, o godišnjici krštenja ili na imendan vašeg djeteta; sakupite se članovi obitelji (po mogućnosti i kumovi) i pomolite se za dijete uz tu goruću svijeću.
●
Krstitke u kući – Neka to bude lijepa obiteljska svečanost, prožeta kršćanskim duhom. Smisao nije u jelu nego u zajedništvu. Gozba nema smisao sama za sebe. Da nije krštenja ne bi bilo niti slavlja. Bilo bi lijepo da kum(a) započne molitvu prije jela.
Proslavite veselo i radosno ovaj veliki događaj prema Vašim mogućnostima (bez pretjerivanja).
●
Krštenje u životnoj opasnosti
Ako je dijete veoma slabo, treba odmah obavijestiti najbližeg svećenika, ili, ako se može, donijeti dijete odmah na krštenje. Ako se nalazi u bolnici, zauzmite se da svećenik dođe tamo krstiti ga. Zamolite liječnika ili medicinsku sestru na Odjelu da pozovu svećenika.
Dogodi li se, da je dijete toliko slabo da se ne može stići do svećenika ili da svećenik ne može doći do djeteta, a očita je smrtna opasnost, onda neka netko od prisutnih krsti dijete. U tom slučaju smije krstiti svaki čovjek koji znade kako treba krstiti.
Krsti se ovako: Tri puta se dijete polije po glavi običnom tekućom vodom i govori se: «(IME djeteta) ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.» Kasnije to krštenje treba javiti svećeniku.
POŠTOVANA KUMO – POŠTOVANI KUME!
Želio bih Vam uputiti par riječi o značenju i obavezama krsnog kuma.
Kumstvo nije prijateljski čin nego je kumstvo SLUŽBA U IME KATOLIČKE CRKVE. Zato Crkva traži od vjernika sakramentalne uvjete koji su potrebni da bi netko mogao vršiti službu kuma. Krsni kum je jamac u ime Crkve da će dijete biti kršćanski odgojeno. Kumstvo je put i proces a ne jednokratni čin.
Ako bi roditelji zakazali u vjerskom odgoju, pozvani ste da na njih utječete i da ih podsjetite da su, zajedno sa Vama, pred svećenikom i okupljenom zajednicom obećali da će dijete odgajati u vjeri. S tom pretpostavkom je svećenik pristao krstiti dijete.
Kumovi su pozvani primjerom i riječju poučavati svoje kumče vjerskom životu. Vaš život treba biti uzoran vjernički život.
U prvoj Crkvi krstili su se samo odrasli ljudi jer je uvjet za primanje krštenja bilo osobno prihvaćanje Isusa Krista, ispovijest vjere i spremnost živjeti po načelima Isusa Krista i Crkve.
Kako je to izgledalo kad je netko htio postati kršćanin. Otprilike ovako: Nekršten čovjek je promatrao vjernike i vidio da su nekako „posebni“.
Prvu Crkvu obilježavala je duboka vjera u Isusa Krista, koja se očitovala u istinskom zajedništvo i ljubavi koju su vjernici iskazivali jedni prema drugima i prema svim ljudima. Takav način života bio je magnet koji je privlačio ljude koji nisu bili kršteni da i oni postanu dio te dobre kršćanske zajednice.
Tako je nekršten čovjek pristupio nekom krštenom čovjeku i pitao ga da li bi i on mogao postati dio njihove zajednice. Kršćanin ga je odveo k svećeniku gdje ga je svećenik povjerio na brigu tome kršćaninu da ga uvede u vjeru. Tako je taj kršćanin postao kum tom nekrštenom čovjeku.
Započelo intenzivno druženje između kuma i kumčeta. Svake nedjelje su išli zajedno nedjeljom na svetu misu. Poslije svete mise kum bi objašnjavao svome kumčetu sve što ga je zanimalo o onome što je čuo od svećenika na svetoj misi. Kum je poučavao svoje kumče o vjeri. On je bio njegov učitelj i odgojitelj u vjeri. Ta pouka i druženje sa kumom trajala je nekoliko godina. Kroz to vrijeme često su se susretali i sa svećenikom.
Kada je došlo vrijeme korizme (u kojem se Crkva priprema kroz 40 dana za najvažniji kršćanski blagdan – Uskrs) nekršteni je čovjek postupno svake korizmene nedjelje sve više uvođen u kršćansku zajednicu. Tada je kum dao garanciju za svoje kumče da je poučen u vjeri i da već živi kao kršćanin. (Ako bi kum primijetio da njegovo kumče ne mari za nedjeljnu svetu misu i da ne želi živjeti po kršćanskim načelima, rekao mu je da mu ne želi biti kum i rekao je Crkvi da ge ne primi u svoju zajednicu)
U Velikom tjednu (tjedan Isusove muke, smrti i uskrsnuća) konačno je došao čas krštenja. Prvi kršćani bili su kršteni u noći Velike subote na nedjelju za vrijeme Vazmenog bdijenja (noć proslave Isusovog Uskrsnuća). Krštenje je tako bilo samo jednom godišnje a krstitelj je bio biskup. Svi koji su bili kršteni na Uskrs došli bi slijedeću nedjelju obučeni u bijele haljine na nedjeljnu svetu misu. Zato se 2. uskrsna nedjelja zove „Bijela nedjelja“. Krštenje je dakle najdublje povezano sa nedjeljom uskrsnuća i sa nedjeljnom svetom misom. Od tada bi taj novi kršćanin i dalje zajedno sa svojim kumom vrlo rado redovito nedjeljom odlazio na nedjeljne svet mise.
Ti odrasli kršćani sklapali su sakrament ženidbe, osnivali su obitelji i rađala su im se djeca. Crkva je tada razmišljala na slijedeći način: „Roditelji su kršteni. Praktični su vjernici. Idu na nedjeljnu svetu misu, žive kršćanskim životom, dobili su djecu, vode djecu sa sobom na nedjeljne svete mise, odgajaju svoju djecu u kršćanskom duhu – pa zašto onda ne bismo krstili djecu koja su ovako i onako odgajani kao kršćani! Krstit ćemo dakle djecu u vjeri njihovih roditelja, koji će preuzeti obavezu zajedno sa kumom da djecu vjerski odgajaju. Kada djeca odrastu onda će primanjem sakramenata euharistije i osobito svete potvrde potvrditi pred kršćanskom zajednicom da prihvaćaju vjeru u kojoj su bili odgajani“.
Djeca dakle nisu bila krštena na silu,nego su roditelji vidjeli u kršćanskoj vjeri životnu potrebu i životne vrijednosti koje su također željela i za svoju djecu.
Svi se mi nastojimo zdravo hraniti. Roditelji nastoje zdravo hraniti svoje dijete. «Tjeraju» dijete da jede špinat (zdravu hranu), iako dijete takovu hranu možda odbija, jer žele da dijete bude zdravo i da se pravilno razvija.
Kada dođe vrijeme školovanja roditelji dijete „tjeraju“ da uči kako bi u životu imalo mogućnost što boljeg životnog izbora, nadajući se da će im dijete jednog dana biti zahvalno što su ga na neke stvari znali „natjerati“ za njegovo dobro.
U tom kontekstu, kao svećenik se nadam, da roditelji i kumovi, krštenje i život po vjeri također smatraju bitnim za dijete, jer žele djetetu u životu pružiti sve najbolje (iako ono toga sada nije svjesno). Kao kum, dužni ste uz roditelje, brinuti se za djetetovo tjelesno, duševno i duhovno zdravlje.
Draga kumo – dragi kume, budite dobar kum svome kumčetu. Nemojte ga zaboraviti. Molite za svoje kumče. Ako je ikako moguće, idite često sa njim i njegovim roditeljima na nedjeljnu svetu misu, sjetite se godišnjice krštenja svoga kumčeta.
Vaše kumče će u 3. razredu osnovne škole primiti sakrament prve svete pričesti. Pokušajte te godine što češće sa njim i roditeljima biti zajedno na nedjeljnim svetim misama kada će se Vaše kumče pripremati za sakramente svete ispovijedi i pričesti.
Ako bude ikako moguće budite njegov kum na svetoj potvrdi – krizmi (To preporuča Crkveni Zakon). Tako bi svoje kumstvo zaokružili u jednu cjelinu a nakon svete mise podjele sakramenta svete potvrde stisnite ruku svome kumčetu i recite mu: „Drago moje kumče, čestitam ti. Od danas si postao odrasli kršćanin. Od danas i ti možeš biti kum. Budi onakav kum kakav sam ja bio tebi!“
Poklonite svome kumčetu odgovarajući poklon – Bibliju i lančić sa križem – simbole kršćanske vjere. Neka ga Božja Riječ kroz Bibliju hrani a križ oko vrata neka ga brani.
Na ručku ili večeri, kada budete slavili primanje sakramenta Vašeg kumčeta, Vi, kao kum, započnite molitvu prije jela.
Sa poštovanjem
Anđelko Kufrin, župnik